OpenID je jednostavan i siguran sustav za dijeljenje identifikacije korisnika između više nepovezanih stranica. U dokumentu je dan osvrt na federativni model upravljanja identitetom na kojem se zasniva OpenID.

Federativni model podrazumijeva četiri osnovne komponente: korisnik, korisnički agent, pružatelj usluge i pružatelj identiteta. Također, može se podijeliti na dva osnovna modela toka korisničkih podataka, a oni su SP-inicirani SSO (komunikaciju inicira pružatelj usluge) te IdP-inicirani SSO (komunikaciju inicira pružatelj identiteta).Također, dokument opisuje povijesni razvoj OpenID standarda od njegovih početaka 2005. godine pa do pristupanja Facebooka 2009. godine, što se smatra velikim priznanjem OpenID-u u informatičkom svijetu.

Dokument objašnjava i najčešće napade na OpenID protokol. Opisuje se napad uskraćivanjem usluge, napad ponavljanjem, napad „čovjek u sredini“, phishing, krivotvorenje zahtjeva s druge domene te napad na privatnost. Dokument također daje popis poznatijih Internetskih stranica koje omogućuju OpenID autentikaciju korisnika, zajedno s načinom pristupa tim stranicama (URL adresama) te predstavlja SAML i InfoCard, autentikacijske protokole slične OpenID-u.

U budućnosti OpenID-a predviđa se veliki daljnji porast broja korisnika te broja web stranica koje će podržavati OpenID autentikaciju. Iz tog razloga OpenID zajednica radi na daljnjem usavršavanju OpenID standarda i već se predviđaju nove inačice standarda od kojih su neke OpenID Connect, OpenID V3, OpenID v.Next te OpenID Artifact Binding.

Mnoge tvrtke, kao i pojedinci, sve više ulažu u sigurnost svojih računalnih sustava. Ljudi koji će osiguravati sustave, bilo da je riječ o tvrtkinim administratorima ili vanjskim revizorima, će najčešće koristiti neki priručnik kako bi bili sigurni da nisu nište previdjeli te kako bi mogli opravdati postupke koje su pritom koristili.

Mnogo je takvih priručnika preporučenih od raznih međunarodnih tijela, no ono što OSSTM priručnik odvaja od ostalih je njegova metodologija. Dok većina priručnika opisuje načine korištenja raznih preporučenih alata, OSSTM predstavlja način mjerenja uspjeha (odnosno neuspjeha) sigurnosnog ispitivanja te pokazuje kako kvantificirati izloženost sustava prijetnjama.

Nijedan računalni sustav nije 100% siguran, a OSSTM metodologija određuje univerzalnu metriku po kojoj svi mogu znati točno koliko je koja tvrtka izložena rizicima.      

Kroz čitavu povijest čovječanstva postojala je potreba za sigurnom razmjenom informacija. Sigurna razmjena informacija takva je razmjena u kojoj strane koje sudjeluju u komunikaciji preko javnog komunikacijskog kanala međusobno razmjenjuju poruke čije stvarno značenje ne može odgonetnuti neka treća strana.

Osnovni mehanizam kojima se postiže sigurna razmjena informacija je šifriranje. Šifriranje podataka ili poruka u osnovi znači njihovo skrivanje ili pretvorbu u najčešće neprepoznatljiv sadržaj. Metode šifriranja raznovrsne su, a njihov razvoj u stopu prati napredak u razvoju suvremenih komunikacijskih tehnologija. Neke od osnovnih metoda šifriranja danas su svakako metode simetričnog i asimetričnog šifriranja.

IBE (eng. Identity Based Encryption) je oblik asimetričnog šifriranja koji omogućuje uporabu bilo kakvog oblika informacije o samom korisniku, poput adrese elektroničke pošte, korisničkog imena, domene ili nekog drugog niza znakova, kao njegovog javnog ključa. U ovom dokumentu bit će predstavljen upravo IBE oblik asimetričnog šifriranja.

IBM AIX je jedini operacijski sustav temeljen na UNIX platformi koji bilježi kontinuirani rast na tržištu. Namijenjen je serverskim računalima srednje veličine i radnim stanicama IBM-ove Power serije.

Najznačajnije karakteristike su napredne mogućnosti virtualizacije, osiguravanja dostupnosti i računalna sigurnost. Niz sigurnosnih alata ugrađenih u AIX platformu omogućavaju lako postavljanje, upravljanje i kontroliranje postavkama. Za okruženja koja zahtjevaju povećanju sigurnost posebno su zanimljive opcije povećanja sigurnosti prilikom same instalacije sustava, upravljanja pravima pristupa datoteka, provjeravanje integriteta datoteka, kontroli pristupa temeljenoj na ulogama te mogućnosti kriptiranja datoteka.

Također, postoji i niz drugih alata koji se kvalitetno integiraju u AIX okruženje pa je sigurnost AIX sustava moguće dovesti na najveću moguću razinu. Upravo zbog toga AIX je jedna od najpoželjnijih distribucija za sustave gdje je iznimno bitna sigurnost podataka (npr. bankarske organizacije, vojne institucije i sl.). Kao i svaki drugi operacijski sustav, AIX sadrži i određene sigurnosne ranjivosti o kojima treba voditi računa prilikom instalacije, podešavanja i korištenja tog sustava. Sve ove činjenice, zajedno sa usporedbom prema sličnim operacijskim sustavima, objašnjene su u ovom dokumentu.

Mesh mreže su idealna tehnologija za davanje brzog i lakog pristupa mreži. Ova tehnologija je izuzetno pogodna za proširivanje postojeće mrežne infrastrukture. Mesh mreža je vrsta komunikacijske mreže u kojoj svako čvorište ima dvije svrhe.

Prva svrha je primanje i slanje podataka za korisnika koji koristi taj čvor. Druga svrha čvorova u mesh mreži, koja ih razlikuje od ostalih komunikacijskim mreža, je prosljeđivanje podataka s drugih čvorova.

Ovaj dokument opisuje žične i bežične mesh mreže. Posebna pažnja se pridaje bežičnim MESH mrežama (eng. Wireless MESH Networks, WMN) jer su najraširenije i najbrže se razvijaju. Također, opisuju se principi prijenosa podataka od korisnika i prema korisniku (IEEE 802.11, routing, MAC protokoli) te je dana usporedba mesh mreža s ostalim tipovima mreža (point-to-point, bus, ring, star, tree).Isto tako, u dokumentu je dan osvrt na pitanje sigurnosti korištenja mesh mreža.